Objavljeno od strane: ===== | januar 2, 2009

Vladika Danilo Jovanu Puškaru, 10. januara 1717. godine

    9.

    Jovanu Puškaru
    10. I 1717.

Danil Božijeju milostiju mitropolit Skandarije
Pišem samo u dvije riječi našemu dragomu i ljubaznomu po Duhu Svetomu čedu Jovanu Puškaru, o Gospodi Bože, radovati se.
Po sih kako mi dođoše mnoge tvoje knjige i radili smo da Vi svaku otpišemo, ali nijesmo imali što dobro, zašto kad smo došli s puta, sve smo našli smućeno ot uzličašnje nove gospode koji bljehu smutili svu krajinu i svadili i poklali hristijane, a Turcima nijednoga zla ne učinili. A pošto mi dođosmo s puta, sajedinismo nešto malo hristijanah i sretosmo i zatekosmo pašu u Crmnicu. I obećasmo moje aspre i medalje da ga živa ufatimo i da ga pošljemo u Mlecijeh. I neki mu je đavo kaza i špija ter uteče preko Sutormana sa svom vojskom. I to ni bi u petak kad poblježe, a mi vijećasmo da mu udarimo u ponedeljnik. I ovo ni sve bi smeća s mnogo gospode koja se s nepravdom tamo napravljaju, a nami ovamo ništa ne zafaljuju, nego može bit da su mu i oni rekli da bježi da se ne broji poštenje naše i sve naše braće i vojakah. Takva ti je ovamo mutnja i lukavstvo, a tamo se drugojačije piše i svaki sebe napra[v]lja. Istinu ti ja pišem. Kako da mi prije ne dođosmo, sve se ovi hoćaše između sebe poklat. A i tako je malo prije mojega dohotka mnogo zla i pokolja bilo koljući hristijanin hristijanina, a Turci stoj s mirom i smjej se hristijanskomu zlu i pokolju. A eto i tamo idu nekizi poslani, a nekizi s lažom da pomagaju druge napra[v]ljat i na sebe što vadit. Zato prepiši ovu knjigu i ponesi je u Senat da ne umije nitko ništa sebe prosit nako za siromaš i za svu zemlju uopšte, zašto ovamo imaju druge glave koji mogu s pomoću Božjom mnog[o] nešto učinit. I toliko ti pišemo i avizamo da si za ovo ustalac š njima da ti što ne lukavi i od našijeh i od gospode, zašto je ovamo velika mutnja i rat na crkvu i na zakon. A ne znamo zapovijedaju li ovo gospoda mletačka, ali tko ot sebe čini. Radite da se crkva u Budvu ogradi i svaka da s mirom poje kako i u ćesara. I pokloni se ot moje strane preuzvišenom gospodinu Nikolo Jerici i preuzvišenomu gospodinu Marinu Mulinu. Samo neka znadu da smo živi.
Tako znaj!

1717, gen[vara?] 10.
U Cetinje, u hitošti na zbor

Adresa: Blagorodnomu gospodinu i ljubaznomu i dragomu mojemu po Duhu Svetomu čedu Jovanu Nikovu Puškaru u Mlecijeh ili đe bude, skoro na prešu

…………………………

Original, pisan rukom vladike Danila, objavljen faksimilski: S. M. Sarajlija (Pjevanija crnogorska i hercegovačka, Budim, 1833, između 64 i 65 dtrane), ali samo u početku, zaključno s riječju Hristijane. Cijelo pismo Sarajlija je objavio na 62-63 strani.

Advertisements
    10.

    Spisak razorenih Nikšićana kojima je
    vladika Danilo pružio materijalnu pomoć
    20. II 1717.

Nikšići koji se razoriše i ne povrtiše na svoje domove ot rati moskovske.
1717, mjeseca fe[bruara?] 20.
Prvo, Vukota Pavićević, Milutin vojevode Vukašina, Nikola Ivanović, Ćirak Joanov, Drakuo Mirčetin, Joan Rasalić, Vaso Markov, Mihat Jezdimirov, Miloš Andrijašev, Aleksa Prodanović, Andrija Vukašinov, Stanoje Pajov, Luka Lečin, Dragutin Milunov, Raduo Liverović, Ćirak Šćepanović, Joko Vukotin, Joan Vujadinov, Vukašin Ćeranić, Dmitar Šaran, Vujin Damjanov, Vojin Krilović, Mato Joanović, Mato Dragutinov, Vuk Jakšić.
I ja pop Đuro, sin vojevode Vukote Pavićevića, s ovijema više i prije rečenijema Nikšićima uzesmo i primismo u naše ruke iz ruke vladike Danila cekinah trideset i pet, govorim trideset i pet, ot carskoga žalovanija 20, da razdijelimo siromaši razorenoj, a nami starijema pet na deset, a biće potpisano ot popa Đura i ot Milutina vojevode njih rukom.
I ja pop Đuro potpisah svojom rukom.
I [j]a Milutin vo[j]vode Vukašina potpisag svojom rukom.
Gornjepoljac Nikšić Dragutin Petrović мadžariju 1; Ćetku Avramovu iz Banjanah i Duki Lučinoj iz Dragovoljić мadžarije 2; Grahovo; Stjepanu Popovu мadžarijah 10 na sve opaljenike.

……………………..

Izuzev potpisa: I ja pop Đuro potpisah svojom rukom; I ja Milutin vojevode Vukašina potpisah svojom rukom – sve ostalo je pisala ruka vladike Danila.
AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 21.

    11.

    Preporuka za Iva i Marka Perova
    6. I 1723.


Danil vladika Cetinjac Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]
1723, maija 6.

Činim ovu pravu vjeru mojeju rukoju Ivu Perovu i bratu mu Marku kako su vazde bili dobri hristijani i dobro i čisto služili Gospodina Boga i zapovijedi njegove tvorili. A sad ih nađe napast ot silnijeh i superbijeh ljudih koji Boga i zapovijedi Božje ne slušaju, nego siromahe nejače napadaju i biju. Ubiše mu zločinci i mitnici bratučeda. Tade i Marko ubi onoga zločinca. I za tu nevolju i napast idu u Istriju iskat mjesto za sebe i za nekoliko kuća. Preporučujemo ih vama, svijema hristijanima Crnogorcima u Peroje, da ih lijepo prifatite i u sve pomožete i avizate za svaki poso.

………………………..

Original, pisan rukom Vladike Danila Petrovića.
Izvor: AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 33.

Objavljeno od strane: ===== | januar 2, 2009

Bilješka o crkvenim dugovima Vladike Danila, 4. juna 1723. godine

12.

Bilješka o crkvenim dugovima

4. VI 1723.

Nota ot svijeh dugovah što mi je tko dužan asprom.

Prvo, pop Vučeta Đurov cekinah madžarijah 100; ot toga mi je dao po velje svite i konja. Pop Vučeta, popa Ivana, cekinah madžarijah 100; ot toga mi je dao abe bijele 4, što čine grošah 8 i prebio na baštinu u Dugi do grošah 14 i prebio na Nika Pavlićeva grošah 25. Petar, brat mi, madžarijah 50. Vučko Jankov madžarijah 10; ot toga je dao ovna dva. Ivan Đurov madžarije 3. Miloš Perov madžarije 2. Stanoje Nikčev cekina mletačka 4. Radmanović Vučeta cekina 2. Marko Glameza cekina 2. Radan Đurova madžarijah 10. [Ovdje je vladika Sava dodao svojom rukom: podmiri da je prost i blagosloven]. Damjan Savić madžarijah 100; ot toga je dao Damjan svite male lakat 10 manje kvarat. Jovo Vulov grošah 12.

Ovo je sve u Njeguše.

[Tekst koji slijedi zaključno sa riječju libar 6 precrtan je].

U Mahine knez Luka i brat mu Ivo cekinah 31; Luka je uzeo 6, Ivo ot konjah 8 i u skrit ispod Lastve 13; Ivovica je uzela za žita kupit 4.

To je sve na kuću kneževu. Ot toga su dali vina i rakije grošah 36 i libar 6. Ivo Liješev cekina 4 (ima mu u zaklad medaljica mala). Pop Nikola s braćom cekinah 4. Marko Nikčev grošah 5. Markić cekin 1. Ivo Perov grošah 12; ot toga je dao 100 košinah klaka, a 16 cekin što je na vinograd to je baška. U popa Maloga u Pobore cekina 2. U Marka Ljubiše u Paštojeviće cekina 4. U Nika Mažića groša 4. U Marka Tanovića groša 4. U Marka Pribilovića cekin 1 i libar 18. U Marka Nikova u Budvu, Bečića, grošah 34. U Martina Vulova u Brčeli cekina 2. U Nika Kapurala u Bukovik cekinah 26 (imaju mu u zaklad za te aspre haljine koje je u Mletke kod nas ot principa primio u dar: jedva ove aspre i valjaju, zašto ih je nosio i izmrčio). U Mojaša u Kčevo madžarijah 12; reko je dat za njih dobra konja na službu u manastir; ako li ne da konja, da ih podijeli s braćom za ono klaka što su na crkvu spandžali; jošt da plate koju ikonu u crkvu. Tako da je prosto a inako da nest prosto. U Savića Vukina na Dobro cekin 1. U Komlena i u Save na Novi cekinah 50. U Rajiča Krekuna cekinah 60.

Ovo je sve rukom dato gotove aspre u zajam svakomu bez dobiti, toliko da glavno vrnu ili u naše ruke ili vladike Save s kaluđerima koji dobri budu za crkvu i za crkovno pravilo, zašto su ovo aspre crkovne. Kad bude preša što gradit ali sadit, da se imaju ončas dat i vratit. Inako da nest prosto i blagosloveno, ni va si vek, ni va budušti, zašto ovo nije nikomu prošteno nego u zajam dato na vjeru sa zakletvom.

1723, ijunija 4. upisah

Pravo i čisto neka se zna!

…………………………

Original, pisan rukom vladike Danila.

AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 66.

    13.

    Vanrednom providuru Danijelu Renijeru
    8. VI 1723.

Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prep…,
Mi niže imenovani radi bismo o časti i o koristi gospodskoj pisati i trudit se kako se i trudimo svaki čas, iako nije u svašto sreće i posluha ot nepokornijeh ljudih. Videći i čujući nepravedno i ludo djelo što čine neki ljudi i bespametni Krtoljani, osuđujući i žmakajući tuđe i svoje žene i sestre, što Bog toga ne hoće, a i pravi sud gospodski valja da toga ne hoće, zašto i gospoda nijesu s nebesa slećela, nego su i oni ljudi plteni i imaju žene i sestre. Zato valja tko je spametan i tko ima ženu i sestre i kćeri da se ustidi i usrami takvijeh riječih koje veliko zlo i mutnju donose tijelu i osuđenje pred Boga duši. Reče Spasitelj Hristos: „Ne sudite da neosuđeni budete“. Rekoše sveti oni i prepodobni oci: „Gospodi dažd mi gledat moja sagrešenija, a ne osuđevat brat mojega“. Sveti prorok Danil ješte mlad bješe ispunjen pravde i Duh Sveti bješe u njega. Zato ustade i izbavi onu pravednu Sosanu ot nepravedne laže onijeh starac koji bljehu nepravedno s[v]jedočili. Hristos Spasitelj ne osudi ni onu istu griješnicu koja bijaše osuđena da se kamenijem pobije, nego prstom pisaše po zemlji, a narodu govoraše: „Tko je bez grijeha ta[j] neka kamen metne na nju„. Tako i za tu ženu ili je griješna ili pravedna, ne tiče to da se s toga ta[j] ludi narod buni i muti, ni da to cerka. To je predato duhovnomu sudu da svakoga liječi. A kad bi se takve stvari pupliko sudile, to bi se veliko zlo počelo, a veće dospjelo, zašto bi i mnoge gospođe principese po zlu pošle i nepošteno osuđene bile. Svi smo ot ženah rođeni. Valja da se stidimo i čuvamo ot takvijeh nepravednijeh i ludijeh riječih ako ćemo poštit i čast držat svojijema materam i sestram. Ovo je slovo krupno i čatovno. Može se dobro čatit i dobro razumjet, ako je i ot slaba arhijereja, ali je pravo pisano. Molimo Vaše gospodstvo neka se ostanu ot one žene i neka se to prestane sudit, a oni tko je laja, neka se kastiga. Vaša gospodska pravda zna što je dostojno onakvijem bujakom učinit.

Danilo vladika Cetinjski

1723, ijunija 8.

………………………

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 40 (1721-1723, br. 718)

Objavljeno od strane: ===== | januar 2, 2009

Vladika Danilo vanrednom providuru Vinćencu Loredanu 2. maja 1725.

    14.

    Vanrednom providuru Vinčencu Loredanu
    2. V 1725.

Presvijetli i preuzvišeni…
Primili smo Vašu presvijetlu knjigu i razumijeli što pišete i zapovijedate. Vaše preuzvišeno gospodstvo, znate dobro, što su djela ijepiskupska i svešteničaska, i nije potrebe za to mnogo često pisat. A ja sam star, malo sam falio očima: ne vidim ni pisat, ma ste poznali u prva moja pisma kako Vi se obećajem u svaku ljubav ot na[j]veće preše poslužit i ovo malo krvi ne pošteđet za priličnu ljubav koja je bez grijeha i srama i duše i tijela. Tako i sad potvrđujem, ma vidim da takve preše sad nije, ali se bojim da se brzo primiče ili svoj ovoj krajini ili samo ovomu narodu, a za soldate ne umijemo što rijeć, zašto to naša djela nijesu. Utoliko smo govorili i pisali i učili svakoga kneza i popa, i kaluđera, također i svakoga hristijanina, ako bi vidio đe biježi koji soldat da mu ne dadu poć u Turke nego da ga obrate put Italije ili put Delmacije. I tako su mnozi dobri i duševni ljudi učinili, a zli čine što im je drago dokle i njih zlo stigne. Ali je ovo preveliko čudo kako svaki dan soldati biježe, ne znamo ali od gladi ali ot zle pameti. Zato valja mislit tko je na[j]veće za to kriv, neka je na njega grijeh i sram, a ne na ovu krajinu, zašto pak nije daleko turski kufin. Valja na krajinu dobro soldate hranit i plaćat.

Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]

1725, maija 2.

Adresa: Sofraproviduru gospodinu Vicencu

……………………

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 528)

Objavljeno od strane: ===== | januar 2, 2009

Vladika Danilo Petrović protopopu Đuru 17. juna 1725. godine

    15.

    Protopopu Đuru
    17. VI 1725.

Protopope Đuro, molio me iguman Georgije, iz Gradištah, da Vi pišem da mu učinite ljubav ot pravice: da skupite Brčeljane koji siju baštine po planini i u Glavoče, zašto mu pritiskaju nekizi Paštrojevići sinovnju baštinu, a Vaši znadu, koji je oru i siju, čija je koja i komu su ujam davali. To mu možete učinit ljubav za pravicu, i zaklet i naučit svakoga da pravo kaže, zašto tko baštinu ore i sije i š nje ujam dava, oni čisto zna komu ga je dava, zašto su ovo česte rati ter mnogo baštine puste leže.

Danil vladika cetinjski

1725, ijunija 17.

Adresa: Protopopu Đuru u Brčeli

……………………

Original, pisan rukom vladike Danila
Čuva se u manastiru Praskvici (blizu Svetog Sefana).

    16.

    Grofu Gavrilu Ivanoviču Golovkinu
    20. X 1725.

Previsočajši gospodin i gospodar graf Gavril Golovkin,
Mi nižepotpisani, s velikim plačem i s neprestanima slzami pišem i tužno i gorko plačem, kako ne spodobih se celovati ješte caru živu carskuju svetoju desnicu. Ali paki utešaju se i raduju se dušeju kogda slišim Vaše visoko i hristoljubivo gospodstvo u dobromu životu i zdravlju. Tako i previsočajši i hristoljubivi Senat koji uzdrži časno i slavno svoje blagočastije i svoje carstvo nepokolebimo. To je i nam i svjema hristijanima po vasemu svetu slava i pohvala i čast ašte i straždem po blagočastiju i za službu Vašega Inperija. I ne plačem stradanija nego se bojim da nas ne zaboravite i ne ustavite milost carskuju i carsko žalovanije. A poznaćemo sad hoćemo li primit carskoje žalovanije po gospodinu arhimandritu Leontiju i hoćete li mu namirit ono sedam sat zlatic, zašto ovamo nema otkud uzet ni kapejke.

Vaš bogomoljac Danil vladika cetinjski,
Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]

Adresa: Previsočajšemu gospodinu i gospodaru grafu Gavrilu Golovkinju u presvijetle ruke u Moskvi ili u Peterburh

………………………

Original, pisan rukom vladike Danila.
AVPR, fond: SRsS, 1726-1727, d. 1, l. 4 ob, 5 ob.
Petrović, zbirka kopija dokumenata.

    17.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    16. IV [1725-1726 (?)]

Preuzvišeni gospodine, gospodine p…,
Mi nižepotpisani, primili smo Vašu presvijetlu knjigu po Simu Mrkojeviću i nijesmo mogli priđe otpisat, zašto nas pritisko neki zli kašalj i oganj, i nijesmo se digli iz odra ot Svetloga četvrtka do danas, a i danas slabo. Ako mi Gospodin Bog dopusti i uzmogu poć gorje na Cetinje za Svetoga… A sad ne umijem što nako ljubežljivi pozdrav.

Danil vladika vetinjski Božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

17… april 16.

……………………..

Original. pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 14).

Objavljeno od strane: ===== | januar 2, 2009

Vladika Danilo Ijeru Papiću 21. maja [1725/1726 (?)]

    18.

    Ijeru Papiću
    21. V [1725/1726 (?)]

Preuzvišeni gospodine, gospodine, prepoštovani,
Prostite ne imah veće knjige, ma se i u ovu malu knjigu poklanjamo i umiljeno pozdravljamo Vaše preuzvišeno gospodstvo. I drugo ti pisat i odgovorit ne umijem dokle ne vidim što će ovi ljudi učinit. Sutra se na zbor kupe sami Cetinjani. Toliko smotrite da se u Budvu ne zamučite dokle Vi knjiga i odgovor dođe ot Cetinjanah. A mi smo moljeni bili ot Cetinjanah da im pišem onu knjigu ako bih im nji[h] mo[l]bu primio, no veće nuždu i nevolju, zašto im nemaše tko ta[j] dan pisat, a mi duhovni ljudi ne možemo mirskijema ljudma kandžalijeri bit nako umalo kad je nevolja i preša, a nije nijedno zlo ni pisano. A ja vidim da Vaši biskupi sjede u miru i poštenju, a ne kmetuju, no uče i predikaju. Tako je i nami rečeno ot Boga, a Vami je rečeno i drugoj gospodi da mirite, da kastigate krive, a bez licemerija, no tko je kriv i tko je dužan on se neka muči i troši.

Maija 21.

Adresa: Preuzvišenomu gospodinu gospodinu kavalijeru Ijeru Papiću u Kotor

…………………….

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 416).

« Newer Posts - Older Posts »

Kategorije