14.
Vanrednom providuru Vinčencu Loredanu
2. V 1725.
Presvijetli i preuzvišeni…
Primili smo Vašu presvijetlu knjigu i razumijeli što pišete i zapovijedate. Vaše preuzvišeno gospodstvo, znate dobro, što su djela ijepiskupska i svešteničaska, i nije potrebe za to mnogo često pisat. A ja sam star, malo sam falio očima: ne vidim ni pisat, ma ste poznali u prva moja pisma kako Vi se obećajem u svaku ljubav ot na[j]veće preše poslužit i ovo malo krvi ne pošteđet za priličnu ljubav koja je bez grijeha i srama i duše i tijela. Tako i sad potvrđujem, ma vidim da takve preše sad nije, ali se bojim da se brzo primiče ili svoj ovoj krajini ili samo ovomu narodu, a za soldate ne umijemo što rijeć, zašto to naša djela nijesu. Utoliko smo govorili i pisali i učili svakoga kneza i popa, i kaluđera, također i svakoga hristijanina, ako bi vidio đe biježi koji soldat da mu ne dadu poć u Turke nego da ga obrate put Italije ili put Delmacije. I tako su mnozi dobri i duševni ljudi učinili, a zli čine što im je drago dokle i njih zlo stigne. Ali je ovo preveliko čudo kako svaki dan soldati biježe, ne znamo ali od gladi ali ot zle pameti. Zato valja mislit tko je na[j]veće za to kriv, neka je na njega grijeh i sram, a ne na ovu krajinu, zašto pak nije daleko turski kufin. Valja na krajinu dobro soldate hranit i plaćat.
Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]
1725, maija 2.
Adresa: Sofraproviduru gospodinu Vicencu
……………………
Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 528)
Ostavite odgovor