Objavljeno od strane: ===== | januar 2, 2009

Vladika Danilo Jovanu Puškaru, 10. januara 1717. godine

    9.

    Jovanu Puškaru
    10. I 1717.

Danil Božijeju milostiju mitropolit Skandarije
Pišem samo u dvije riječi našemu dragomu i ljubaznomu po Duhu Svetomu čedu Jovanu Puškaru, o Gospodi Bože, radovati se.
Po sih kako mi dođoše mnoge tvoje knjige i radili smo da Vi svaku otpišemo, ali nijesmo imali što dobro, zašto kad smo došli s puta, sve smo našli smućeno ot uzličašnje nove gospode koji bljehu smutili svu krajinu i svadili i poklali hristijane, a Turcima nijednoga zla ne učinili. A pošto mi dođosmo s puta, sajedinismo nešto malo hristijanah i sretosmo i zatekosmo pašu u Crmnicu. I obećasmo moje aspre i medalje da ga živa ufatimo i da ga pošljemo u Mlecijeh. I neki mu je đavo kaza i špija ter uteče preko Sutormana sa svom vojskom. I to ni bi u petak kad poblježe, a mi vijećasmo da mu udarimo u ponedeljnik. I ovo ni sve bi smeća s mnogo gospode koja se s nepravdom tamo napravljaju, a nami ovamo ništa ne zafaljuju, nego može bit da su mu i oni rekli da bježi da se ne broji poštenje naše i sve naše braće i vojakah. Takva ti je ovamo mutnja i lukavstvo, a tamo se drugojačije piše i svaki sebe napra[v]lja. Istinu ti ja pišem. Kako da mi prije ne dođosmo, sve se ovi hoćaše između sebe poklat. A i tako je malo prije mojega dohotka mnogo zla i pokolja bilo koljući hristijanin hristijanina, a Turci stoj s mirom i smjej se hristijanskomu zlu i pokolju. A eto i tamo idu nekizi poslani, a nekizi s lažom da pomagaju druge napra[v]ljat i na sebe što vadit. Zato prepiši ovu knjigu i ponesi je u Senat da ne umije nitko ništa sebe prosit nako za siromaš i za svu zemlju uopšte, zašto ovamo imaju druge glave koji mogu s pomoću Božjom mnog[o] nešto učinit. I toliko ti pišemo i avizamo da si za ovo ustalac š njima da ti što ne lukavi i od našijeh i od gospode, zašto je ovamo velika mutnja i rat na crkvu i na zakon. A ne znamo zapovijedaju li ovo gospoda mletačka, ali tko ot sebe čini. Radite da se crkva u Budvu ogradi i svaka da s mirom poje kako i u ćesara. I pokloni se ot moje strane preuzvišenom gospodinu Nikolo Jerici i preuzvišenomu gospodinu Marinu Mulinu. Samo neka znadu da smo živi.
Tako znaj!

1717, gen[vara?] 10.
U Cetinje, u hitošti na zbor

Adresa: Blagorodnomu gospodinu i ljubaznomu i dragomu mojemu po Duhu Svetomu čedu Jovanu Nikovu Puškaru u Mlecijeh ili đe bude, skoro na prešu

…………………………

Original, pisan rukom vladike Danila, objavljen faksimilski: S. M. Sarajlija (Pjevanija crnogorska i hercegovačka, Budim, 1833, između 64 i 65 dtrane), ali samo u početku, zaključno s riječju Hristijane. Cijelo pismo Sarajlija je objavio na 62-63 strani.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Kategorije

%d bloggers like this: