Objavljeno od strane: ===== | decembar 29, 2008

Vladika Danilo Petrović vanrednom providuru Antoniju Bembu, 3. oktobra 1727. godine

    31.

    Vanrednom providuru Antoniju Bembu
    3. X 1727.

Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine moj predragi,
Mi nižeimenovani primili smo jutros knjigu Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva na treći oktobra, na dan Svetago sveštenomučenika Dionisija Areopagita i razumjesmo svaku zapovijed Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva i radićemo svojijem srcem i svojijem životom, opslužit koliko najbolje uzmožemo. Iako sam star i hrom, radi ću siti dolje u Primorje na 12. oktobra; priđe ne mogu nikako ot svoje jedne velike preše i u ovi isti dan kad mi dođe Vaša presvijetla knjiga i zapovijed, oni ča[s] smo dozvali Cetinjane i Bjelice i knjigu smo im čatili, i svaku Vašu gospodsku zapovijed skazali, i mnogo ih učili i karali da poslušaju prvo Božije zapovijedi pak i gospodske. I oni se obećaju da će doć i poklonit se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu, nego odgovaraju mene da im je neko skazao da su uljegli nekoliko Paštrović u goru, na klance da ih čekaju i koga ubiju priđe nego se mir i kmetovi postave. I ja ne znam može li bit ovo istina ili im je prijatelj pravo skazao ili ljut zlotvor slagao da ih smuti da na mir ne idu, teke viđu da su s toga glasa svi smućeni i pošli su svi oko stoke za čuvat da im čobane ne pobiju. Mi smo na čudo i na velike muke među dvije parte, zašto su obije kičeljive i nepokorne i ne gledaju na duševno spasenije nego gledaju malovremenuju tjelesnu slavu koja će ih sve u pakljene muke stopit. Pisao sam presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu zeneralu da vas ovi naš trud, a i gospodski, u nikakvu polzu, sireč u nikakvu zadužbinu ide. I paki sam pisao njegovu uzvišenju da ću ruke omit ot ove smutnje i poći sjeđet u manastir i Boga molit za svoju dušu i za svoje grehi, a ovo neka mire serdari i guvernaduri s gospodinom kavalijerom. Ja sam dosta trošio zaludu svoje uboštvo. Neka se taknu i oni u ono što su Senatu dosad izmamili i zaludu izjeli. Ovo ću im u oči reći, a ja ću se za ljubav Vašega presvijetloga gospodstva jošt ovu jesen potrudit, pak ću sjeđet i ruke umit ot ove službe.

Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

1727, oktobra 3.

Ovo ukratko pobaška pišem Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu dobre mi stimaj i dobro drži glavare ot Grblja. Ako ovo oni ne smire, drugi neće, vjerujte mi, zašto to toliko imamo ljudih koji su vjerni i poslušni i koji se ljudski drže i ljudski razumiju, a naše Crnogorce i naše Paštroviće ne bi sveti Joan Zlatousti u pravu regulu obrnuo. Bog im pamet prosvijetlio i grehi oprostio.
Isuviše svega ovoga mojega slaboga pisma prikazaćete svu istinu prevedromu Senatu da je sve istina što je pisato i poslato po Pavu Kneževu, a druzi koji pišu ništa nije istina, no lažu, no lažu i narod su s tijeh lažah smutili i poklali.

1727, oktobra 3.

…………………………

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 755).

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Kategorije

%d bloggers like this: