74.
Vanrednom providuru Vinćencu Donau
21. IX 1734.
Presvijetli i preuzvišeni gospodine i gospodaru,
Primio sam jednu knjigu ot Vašega preuzvišenoga gospodstva za nekakve soldate koji su utekli.
Gospodin Bog zna kako ja ništa ne znam đe su, niti sam ih očima vidio, ni ušima za njih čuo dokle sam ovu Vašega preuzvišenoga gospodstva knjigu vidio. Možeš mi vljerovat da u ovu kuću đe ja sjedim nijesu nikad tizi soldati dohodili, niti bi bili primljeni, zašto smo stavili kletvu i zapreku da ovde takvi ne dohode. Ja ću Vašemu preuzvišenomu gospodstvu svu istinu čisto i pravo kazati poradi što je to učinjeno, poradi, jer nam dodijaše proseći gracije za njih, i gospodi dodijevajući, kako smo pasanijeh godištah mnozijama gracije isprosili i gospodi dodijevali i popove ot Vašega zakona zvali, da ih vode na vljeru i da im graciju isprose. Tako bismo i vaše preuzvišeno gospodstvo poslužili, Bog jedini zna. Nego za njih ne znam ništa, tako mi spasenija moje duše. Nego je slab i malo dobar ta[j] koji je Vašemu preuzvišenomu gospodstvu kazao da su ovden dohodili, a nijesu doisto. A propitaću i ja mogu li se đe nać i đe su na[j]prije dohodili, zašto mi za njih ništa ne znamo.
I ostajem vazde na službu
1734, sek[temvra?] 21.
Danil vladika
Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Vicencu Donadu u presvijetle ruke u Kotor ili u Novi
…………………………
Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 900) – v. Milović 1956 413 br. 158 (UP 54 1734-1736 ?)
Ostavite odgovor